Belostenec, Ivan

Zavičajni muzej Ozalj, Ozalj link

U ona davna vremena gospodari ovog grada i proslavljeni junaci načas bi znali staviti svoje mačeve u korice i latiti se pera. Prema zabilješci Pavla Rittera Vitezovića, upravo u Ozlju, zacijelo u nekoj dvorani „Palasa“, Petar Zrinski spjevao je parafrazirani prijevod s mađarskog na hrvatski jezik „Adrianskog mora sirena“, a pouzdano se zna da je Katarina Zrinska pisala svoj „Putni tovaruš“, upravo ovdje, kod kuće, u Ozlju. Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruža ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti“. Muzej u Ozlju jedan je od malobrojnih muzeja koji pokriva široku povijest obitelji Frankopan i Zrinski i njihovu kulturnu djelatnost poznatu kao Ozaljski kulturni krug. Frankopani su podržavali uporabu glagoljice, Nikola i Petar Zrinski, pak, bili su mecene i pjesnici, kolekcionari knjiga. Petar Zrinski stvorio je jezgru književnog kruga, čiji se izraz temeljio na osnovama jezika ozaljskoga kraja, odnosno na spoju primorske čakavštine, kajkavštine i štokavštine. Ozalj je mjesto gdje su Juraj Ratkay Velikotaborski i Franjo Glavinić svoja djela posvetili Nikoli i Petru Zrinskom, a tu je djelovao i prior pavlinskog samostana na Sveticama i leksikograf Ivan Belostenec, koji je svojim enciklopedijskim rječnikom Gazophylacium postavio osnovu za mogući zajednički trodijalektalni književni jezik.