Belostenec, Ivan

Biografija

Belostenec, Ivan

(Varaždin, oko 1594 - Lepoglava, 1675)

Hrvatski pjesnik, pisac, propovjednik i leksikograf. Obilazeći cijelu Hrvatsku proučavao je jezik i različita narječja. Dvojezični latinsko-hrvatski rječnik Gazophylacium seu latino-illyricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili riznica latinsko-hrvatskih riječi) najvažnije je Belostenčevo djelo.

Izvori

Muzeji

Zavičajni muzej Ozalj, Ozalj link

u ona davna vremena gospodari ovog grada i proslavljeni junaci načas bi znali staviti svoje mačeve u korice i latiti se pera. Prema zabilješci Pavla Rittera Vitezovića, upravo u Ozlju, zacijelo u nekoj dvorani „Palasa“, Petar Zrinski spjevao je parafrazirani prijevod s mađarskog na hrvatski jezik „Adrianskog mora sirena“, a pouzdano se zna da je Katarina Zrinska pisala svoj „Putni tovaruš“, upravo ovdje, kod kuće, u Ozlju. Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruža ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti“. Muzej u Ozlju jedan je od malobrojnih muzeja koji pokriva široku povijest obitelji Frankopan i Zrinski i njihovu kulturnu djelatnost poznatu kao Ozaljski kulturni krug. Frankopani su podržavali uporabu glagoljice, Nikola i Petar Zrinski, pak, bili su mecene i pjesnici, kolekcionari knjiga. Petar Zrinski stvorio je jezgru književnog kruga, čiji se izraz temeljio na osnovama jezika ozaljskoga kraja, odnosno na spoju primorske čakavštine, kajkavštine i štokavštine. Ozalj je mjesto gdje su Juraj Ratkay Velikotaborski i Franjo Glavinić svoja djela posvetili Nikoli i Petru Zrinskom, a tu je djelovao i prior pavlinskog samostana na Sveticama i leksikograf Ivan Belostenec, koji je svojim enciklopedijskim rječnikom Gazophylacium postavio osnovu za mogući zajednički trodijalekatni književni jezik.

Predmeti

Sakristijski ormar, oko 1670. Autor: Pavlinski samostan Svetice namještaj, ormar

Sakristijski ormar iz kapelice u Fratrovcima kod Ozlja koji je rad domaće pavlinske slikarske škole u Sveticama s kraja 17. st. Polikromacija oponaša mramorizaciju. Na gornjim vratnicama su svetački likovi koji prikazuju navješenje, a na donjim vratnicama naslikani su veliki buketi u vazama na stolu. Pretpostavlja se da je ormar koristio Belostenec kao tadašnji prior samostana u Sveticama. Inv.br. 195

Ilustracije

Ustanove

Gradska knjižnica i čitaonica Ivana Belostenca, Ozalj

Popratni podaci

Gazophylacium link Digitalizirana građa

ajveće je djelo dvojezično-dvoknjižni rječnik Gazophylacium, seu latino-illyiricorum onomatum aerarium (Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi; druga knjiga rječnika ima naslov Gazophylacium illyrico-latinum), a djelo je ostalo nedovršeno. Sastoji se od dva dijela - prvi je latinsko-hrvatski i sadrži oko 40.000 latinskih natuknica s mnogo više hrvatskih objašnjenja, a drugi, hrvatsko-latinski ima oko 25.000 riječi. Prva knjiga tj. latinsko-hrvatski rječnik ima 1.288 stranica, dok je hrvatsko-latinski rječnik kao druga knjiga imao 650 stranica i to je jedan od najvećih hrvatskih rječnika s oko 2.000 stranica. Izim po bogatstvu riječi Gazofilacij je važan i po tronarječnoj kajkavsko - čakavsko - štokavskoj jezičnoj koncepciji karakterističnoj za pripadnike Ozaljskog književnog kruga na starohrvatskom Frankopanskom standardu.