Zrinski, Ana Katarina

Biografija

Zrinski, Ana Katarina

(Bosiljevo, oko 1625 - Graz, 1673)

Hrvatska spisateljica. Kći Vuka II. Krste Frankapana Tržačkog i sestra F. K. Frankapana, sestra buntovnika, pjesnika i mučenika Frana Krste Frankopana. Nakon udaje za Petra IV. Zrinskoga (1641) živjela je u Ozlju, odakle je upravljala dijelom posjeda Zrinskih. Jednako kao i njezin suprug bavila se književnim radom, poglavito pisanjem pjesama i prevođenjem. God. 1661. u Veneciji je tiskala svoj molitvenik Putni tovaruš, koji je nakon sloma urote još dva puta bio tiskan u Ljubljani (1687. i 1715). Napisala ga je jezikom kojim su napisana mnoga djela ozaljskoga književnoga kruga, tj. mješavinom čakavskoga, kajkavskog i štokavskog narječja. U novije doba pronađena je i njezina rukopisna zbirka pjesama Libar od spominka, koju je napisala u obliku dnevnika u zatočeništvu. Prije joj se pripisivalo autorstvo knjige gatalica Sibila, prijevod madžarske knjige gatalica Fortuna, što je danas odbačeno.

Izvori

Muzeji

Zavičajni muzej Ozalj, Ozalj link

u ona davna vremena gospodari ovog grada i proslavljeni junaci načas bi znali staviti svoje mačeve u korice i latiti se pera. Prema zabilješci Pavla Rittera Vitezovića, upravo u Ozlju, zacijelo u nekoj dvorani „Palasa“, Petar Zrinski spjevao je parafrazirani prijevod s mađarskog na hrvatski jezik „Adrianskog mora sirena“, a pouzdano se zna da je Katarina Zrinska pisala svoj „Putni tovaruš“, upravo ovdje, kod kuće, u Ozlju. Vjerojatno je u sjeni mirisnog jasmina ili ruža ozaljskog perivoja i Fran Krsto Frankopan napisao po koju lirsku pjesmicu za svoju zbirku „Gartlic za čas kratiti“. Muzej u Ozlju jedan je od malobrojnih muzeja koji pokriva široku povijest obitelji Frankopan i Zrinski i njihovu kulturnu djelatnost poznatu kao Ozaljski kulturni krug. Frankopani su podržavali uporabu glagoljice, Nikola i Petar Zrinski, pak, bili su mecene i pjesnici, kolekcionari knjiga. Petar Zrinski stvorio je jezgru književnog kruga, čiji se izraz temeljio na osnovama jezika ozaljskoga kraja, odnosno na spoju primorske čakavštine, kajkavštine i štokavštine. Ozalj je mjesto gdje su Juraj Ratkay Velikotaborski i Franjo Glavinić svoja djela posvetili Nikoli i Petru Zrinskom, a tu je djelovao i prior pavlinskog samostana na Sveticama i leksikograf Ivan Belostenec, koji je svojim enciklopedijskim rječnikom Gazophylacium postavio osnovu za mogući zajednički trodijalekatni književni jezik.

Ustanove

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb

U Zbirci rukopisa i starih knjiga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuva se djelo Ane Katarine Zrinski "Putni tovaruš" iz 1661. godine, a kao dragocjenost hrvatske pisane baštine bilo je predstavljeno i na izložbi Blago NSK. Kao posebna cjelina čuva se Knjižnica obitelji Zrinski.

Popratni podaci

Radovanlija Mileusnić, Snježana. U potrazi za književnom baštinom u hrvatskim muzejima link Odabrana bibliografija

Tekst donosi rezultate anketnoga istraživanja "Književna baština u hrvatskim muzejima, galerijama i zbirkama" 2006. godine. Objavljen u časopisu "Muzeologija", 43/44

Blago Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu Katalog

400. obljetnica : katalog izložbe : 22. veljače do 22. svibnja 2007.